Latinski naziv: Acer campestre L.

Srpski: Klen, Poljski javor

Engleski: Common maple, Field maple

Mađarski: Mezei juhar

Nemački: Feld-Ahorn, Massholder

Etimologija: Ácer (rimski naziv)=oštar (misli se na oblik listova); campestér, campéstris (lat.)=poljski, koji raste na polju,

Habitus: Listopadno drvo visine oko 20 m, kompaktne, nepravilne krošnje, a često raste i kao žbun. Veoma razvijen srcast korenov sistem

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna vrsta, velike izdanačke sposobnosti. Nema zahteva prema vrsti zemljišta.

Ekološki značaj: Klen ima značaj za divlje životinje, lisne vaši, bubamare, osolike muve i ptice. Mnoge vrste moljaca hrane se njegovim listovima. Cvetovi su izvor nektara i polena za pčele i ptice, a mali sisari jedu plodove.

Upotreba: Poljski javor proizvodi najtvrđe drvo najveće gustine od svih evropskih javora. Tople je kremasto-braon boje sa svilenkastim sjajem. Tradicionalna upotreba uključuje struganje drveta i rezbarenje. Njegovo drvo je takođe popularno za pravljenje muzičkih instrumenata, posebno harfi.

Mitologija i verovanja: U delovima Evrope verovalo se da grane javora obešene iznad vrata sprečavaju slepe miševe da uđu. Travar Kalpeper je preporučio javorovo lišće i koru za jačanje života. Srednjovekovno sujeverje govorilo je da ako pređete granom javora preko deteta, odagnaće se svaka magija.

Napomena: Dobro vezuje tlo. Pogodna za sadnju pojedinačno, ili u grupama na različitim tipovima staništa.

Latinski naziv: Acer tataricum L.

Srpski naziv: Žešlja, Tatarski javor, Žestika

Mađarski naziv: Tűzvörös Juhar

Engleski naziv: Tatarian maple

Nemački naziv: Tatarischer Steppen-Ahorn

Etimologija: Ácer (rimski naziv)=oštar (misli se na oblik listova); tátaricus (lat.)=tatarski

Habitus: Listopadno drvo visine 8 do 12 m nepravilne. Često, od prirode, raste i kao žbun.

Distribucija: Pontsko-panonski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, pretežno mezofilna vrsta. Nema zahteva prema zemljištu, odlično podnosi zaslanjana zemljišta.

Napomena: Značajan činilac šumske i šumostepske vegetacije panonske regije. Medonosna vrsta. Značajna za sadnju u manjim grupama na slanim zemljištima.

Latinski naziv: Berberis vulgaris L.

Srpski naziv: Žutika

Mađarski naziv: Sóskaborbolya, Sóskafa

Engleski naziv: Common Barberry, European Barberry

Nemački naziv: Gemeine Berberitze

Etimologija: Bar-berry=srednjovekovni latinski, barbaris= od arapskog naziva za plod; vulgaris (lat.)=običan, svakodnevan

Habitus: Listopadni žbun visine oko 3 m, sa uspravnim, šibolikim granama. Na dugorastima se formiraju trodelni do petodelni trnovi (metamorfoze lista). Korenov sistem dobro razvijen.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, anemofilna, heliofilna, vrsta. Velike ekološke amplitude i veoma malih zahteva prema stanišnim uslovima.

Upotreba: Najstariji nalazi o upotrebi ploda žutike za prečišćavanje krvi upisani su na glinene ploče u biblioteci asirskog (današnji Irak) cara Asurbanipala tokom 650. godine pre nove ere. Kora stabljike, koren vrste Berberisa su naširoko korišćeni u ajurvedskim, homeopatskim i etno-medicinama kao sirovine ili sastojci. U ajurvedi se tradicionalno koristi za lečenje raznih infekcija oka, uha i usta, za mršavljenje, za brzo zarastanje rana. U tradicionalnoj medicini Irana i drugih zemalja istoka i bliskog istoka koristo se za lečenje žutice.

Napomena: Medonosna vrsta. Pogodna za sadnju u manjim ili većim grupama, kao i linijski na osunčanim terenima, dalje od staza i mesta gde se okupljaju posetioci. Pogodna za sanaciju degradiranih staništa.

Latinski naziv: Cornus sanguinea L.

Srpski naziv: Svib

Mađarski naziv: Veresgyűrű som

Engleski naziv: Mountain Dogwood, Red Dogwood

Nemački naziv: Blutroter Hartriegel, Rothartriegel

Etimologija: Cornus (lat. Cornis)=rog, drvo je tvrdo; sanguíneum (lat.)=kao krv crven, grane su u jesen i tokom zime jarko crvene

Habitus: Listopadni žbun visine oko 3 m, sa dugim šibolikim granama, koje su zimi tamno crvene boje. Površinski korenov sistem, dobro razvijen.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna,spororastuća vrsta, velike izdanačke sposobnosti. Izuzetno široke ekološke amplitude i podnosi jaku insolaciju, kao i siromašno, plitko zemljište.

Ekološki značaj: Listove jedu gusenice nekih moljaca, dok cvetove posećuju insekti, a bobice jedu mnogi sisari i ptice.

Upotreba: –

Mitologija i verovanja: –

Napomena: U Vojvodini se spontano pojavljuje u pojasima između oranica (živice). Medonosna je vrsta. Pogodna za formiranje nižeg sprata u zaštitnim pojasevima, kao i za sadnju u grupama, ili kao soliter. Veoma je popularna hortikulturna vrsta, u jesenjem i zimskom aspektu, zbog kolorita listova i grana.

Latinski naziv: Crataegus monogyna Jacq.

Srpski naziv: Beli glog, Jednosemeni glog

Mađarski naziv: Egybibés galagonya

Engleski naziv: Common Hawthorn, White Hawthorn

Nemački naziv: Eingriffliger Weissdorn, Weissdorn

Etimologija: Crataegus (gr. κράταιγος)= čvrst, tvrd, snažan, naziv ostao je naziv od Teofrasta, odnosi se na tvrdo drvo

Habitus: Listopadni žbun visine 3 – 6 m, ređe niže drvo visine do 8 m. Grane sa trnovima. Korenov sistem dobro razvijen.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, pretežno kserotermna, polusciofilna vrsta. Veoma široke ekološke amplitude.

Ekološki značaj: Glog privlači više od 300 vrsta insekata. Značajan je za ishranu gusenica moljaca. Cvetove jedu puhovi, takođe cvetovi obezbeđuju nektar i polen za pčele i druge insekte oprašivače. Plodovi su bogati antioksidansima i jedu ih ptice selice i mali sisari. Trnovito žbunje i gusto lišće čini fantastično sklonište za gnežđenje za mnoge vrste ptica.

Upotreba: Drvo običnog gloga je veoma tvrdo. Koristiti u strugarstvu i graviranju i za izradu furnira i ormara, kutija i delova za čamce. Mladi listovi, cvetni pupoljci i mladi cvetovi su jestivi. Cvetni pupoljci u razvoju su posebno dobri. Bobice su jestive ali mogu izazvati blage stomačne tegobe. Najčešće se koriste za pravljenje želea, vina i kečapa.

Lekovita je vrsta, cvetovi se koriste za spravljanje čajeva.

Mitologija i verovanja: Glog je bio paganski simbol plodnosti. Verovalo se da će unošenje cveta gloga u unutrašnjost biti praćeno bolešću i smrću. Botaničari su kasnije saznali da je hemikalija trimetilamin u cvetu gloga takođe jedna od prvih hemikalija nastalih u propadajućem životinjskom tkivu, tako da nije iznenađujuće što se cvetovi gloga povezuju sa smrću. Njegovo cvetanje označavalo je tačku u kojoj proleće prelazi u leto.

Napomena: U Vojvodini se spontano pojavljuje u pojasevima između oranica (živice). Medonosna je vrsta. Kulturni značaj- veoma značajna ’zaštitna’ vrsta u narodnim verovanjima. Pogodna vrsta za zaštitne pojaseve, kao i sadnju u mešovitim grupama.

Latinski naziv: Crataegus oxyacantha L.

Srpski naziv: Crveni Glog, Višesemeni glog,

Mađarski naziv: Hosszúcsészés galagonya, Rózsaképű galagonya

Engleski naziv: Common Hawthorn

Nemački naziv: Stumpfgelappter Weissdorn

Etimologija: Crataegus (gr. κράταιγος)= čvrst, tvrd, snažan, naziv ostao je naziv od Teofrasta, odnosi se na tvrdo drvo

Habitus: Listopadni žbun srednje veličine, ili niže drvo visine do 12 m. Grane su sa trnovima. Dobro razvijen površinski korenov sistem.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, higromezofilna vrsta. Šire ekološke amplitude, ali joj odgovaraju nešto svežija zemljišta.

Ekološki značaj: Glog privlači više od 300 vrsta insekata. Značajan je za ishranu gusenica moljaca. Cvetove jedu puhovi, takođe cvetovi obezbeđuju nektar i polen za pčele i druge insekte oprašivače. Plodovi su bogati antioksidansima i jedu ih ptice selice i mali sisari. Trnovito žbunje i gusto lišće čini fantastično sklonište za gnežđenje za mnoge vrste ptica.

Upotreba: Drvo običnog gloga je veoma tvrdo. Koristiti u strugarstvu i graviranju i za izradu furnira i ormara, kutija i delova za čamce. Mladi listovi, cvetni pupoljci i mladi cvetovi su jestivi. Cvetni pupoljci u razvoju su posebno dobri. Bobice su jestive ali mogu izazvati blage stomačne tegobe. Najčešće se koriste za pravljenje želea, vina i kečapa.

Lekovita je vrsta, cvetovi se koriste za spravljanje čajeva.

Mitologija i verovanja: Glog je bio paganski simbol plodnosti. Verovalo se da će unošenje cveta gloga u unutrašnjost biti praćeno bolešću i smrću. Botaničari su kasnije saznali da je hemikalija trimetilamin u cvetu gloga takođe jedna od prvih hemikalija nastalih u propadajućem životinjskom tkivu, tako da nije iznenađujuće što se cvetovi gloga povezuju sa smrću. Njegovo cvetanje označavalo je tačku u kojoj proleće prelazi u leto.

Napomena: U Vojvodini se spontano pojavljuje u pojasevima između oranica (živice). Medonosna je vrsta. Kulturni značaj- veoma značajna ’zaštitna’ vrsta u narodnim verovanjima. Pogodna vrsta za zaštitne pojaseve, kao i sadnju u mešovitim grupama.

Latinski naziv: Euonymus europaeus L.

Srpski naziv: kurika, popova kapica, vretenika

Mađarski naziv: Csíkos kecskerágó

Engleski naziv: Common Spindle Tree, Witchwood

Nemački naziv: Echtes Pfaffenhutcheb, Gemeiner Spindelbaum

Etimologija: Euonymus (gr. Ευώνυμος)=dobrog imena, ili po drugom tumačenju Teofrastov naziv za bijke čije se drvo koristilo za pravljenje vretena

Habitus: Listopadni žbun, ili niže drvo visine do 6 m retke i prozračne krošnje. Srednje razvijen, površinski korenov sistem.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, mezofilna do higromezofilna, brzorastuća i otrovna vrsta. Široke je ekološke amplitude, odgovaraju joj vlažnija staništa

Ekološki značaj: Listovima se hrane gusenice moljaca i leptira. Listovi takođe privlače i lisne vaši i njihove predatore, uključujući muve, bubamare, kao i vrapca i druge vrste ptica. Cvetovi su bogat izvor nektara i polena za insekte.

Upotreba: U prošlosti se od njega pravila „vretena“ za predenje i držanje vune (otuda i ime), kao i ražnjići, čačkalice, klinovi i igle za pletenje. Plodovi su pečeni i mleveni u prah i korišćeni za lečenje vaški ili šuge kod stoke. I listovi i plodovi su toksični za ljude – bobice imaju laksativni efekat. Danas se drvo koristi za izradu visokokvalitetnog drvenog uglja za umetnike.

Mitologija i verovanja: Nekada je važilo verovanje da ako kurika ranije procveta, na putu je izbijanje kuge.

Napomena: Medonosna je vrsta. Pogodna za zaštitne pojaseve, kao i sadnju u mešovitim grupama. Kultivisani oblici se uzgajaju u baštama zbog jakog jesenjeg kolorita listova i plodova.

   

Latinski naziv: Frangula alnus Mill.

Srpski naziv: Trušljika obična, pasdren, krkavina

Mađarski naziv: Kutyabenge

Engleski naziv: Alder Buckthorn, Glossy Buckthorn

Nemački naziv: Pulverbaum, Gemeiner Faulbaum

Etimologija: Frangulus (lat.)=krhko, odnosi se na krhko-lomljivo drvo

Habitus: Listopadni žbun visok 1 – 3 m, ređe niže drvo do oko 7 m retke krošnje. Korenov sistem je dobro razvijen.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, mezofilna vrsta. Više joj odgovaraju vlažnija staništa.

Ekološki značaj: Listovi bokvice su glavna biljka za ishranu zaštićene vrste leptira Gonepteryx rhamni poznat po nazivu „Limunovac”. Cveće je dragoceno za pčele, a plod važan izvor hrane za ptice, posebno za drozdove.

Upotreba: Lekovita biljka. U medicini, kora trušljike (Cortex Rhamni Frangulae) se još od davnina koristila kao purgativno sredstvo. I danas se intenzivno koristi u ove svrhe. Ova biljka se koristila i za pravlјenje baruta, pigmenata i boja. Nekada se ovo drvo, veoma tvrdo i izdržljivo, koje dobro se oštri, koristilo i za izradu drvenih eksera, cipela, postolja za cipele, strela i ražnjića.

Mitologija i verovanja: Verovalo se da ima moć za zaštitu od vradžbina, demona, otrova i glavobolje.

Napomena: Medonosna je vrsta. Pogodna je za sadnju na vlažnim terenima, pored obala, u mešovitim grupama sa vrbama.

 

Latinski naziv: Fraxinus angustifolia L.

Srpski naziv: Poljski jasen, Lučki jasen

Mađarski naziv: Keskenylevelű kőris

Engleski naziv: Narrow-leaved Ash

Nemački naziv: Schmalblättrige Esche

Etimologija: Fraxinus (gr.phraxis)= ograda, drvo se koristilo za kočeve za ograde, prema nekim autorima stari latinski naziv za jasen, koristio Vergilije

Habitus: Listopadno drvo visine oko 15 m, ali u povoljnim uslovima naraste i do 25 m. Duguljasto ovalne guste i pravilne krošnje. Veoma razvijen, širok korenov sistem.

Distribucija: Pontsko-submediteranski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Anemofilna, higrofilna vrsta, široke ekološke amplitude. Najbolje uspeva u priobalnim šumama, na vlažnom zemljištu, ali se dobro pokazuje i na ostalim staništima.

Napomena: Značajan činilac šumske i šumostepske vegetacije panonske regije. Dobro vezuje tlo. Pogodna vrsta za zaštitne pojaseve, u kombinaciji sa drugim vrstama.

Latinski naziv: Ligustrum vulgare L.

Srpski naziv: Obična kalina, Zimolez

Mađarski naziv: Közönséges fagyal

Engleski naziv: Common Privet, European Privet

Nemački naziv: Gemeiner Liguster

Etimologija: Ligustrum (lat.)= ligula ‘vezivo’ kako su nazvali ovu vrstu Plinije i Vergilije, pogodna za pletarstvo

Habitus: Listopadni razgranati žbun visine 1 – 3 m sa šibolikim, slabo razgranatim granama. Korenov sistem dobro razvijen.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, mezofilna vrsta, vrlo jake izdanačke sposobnosti. Široke ekološke amplitude

Napomena: Medonosna je vrsta. Pogodna za sadnju u zaštitnim pojasevima, odlično podnosi orezivanje.

Latinski naziv: Populus alba L.

Srpski naziv: Bela topola

Mađarski naziv: Fehér nyár

Engleski naziv: Silver Poplar, White Poplar

Nemački naziv: Silber-Pappel

Etimologija: Populus (lat.)=stari latinski naziv za topole „arbor populi“-narodno drvo; alba (lat.)=belo, odnosi se na srebrno belo naličje lista.

Habitus: Listopadno drvo visine 30-40 m, okrugle, nekad piramidalne krošnje. Korenov sistem je jako razvijenim, sa dubokim i površinskim korenima.

Distribucija: Subjužnosibirski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Dvodoma, entomofilna, mezofilna i heliofilna vrsta. Odgovaraju joj sveža, bogata i vlažna zemljišta, ali se odlično pokazuje i na drugim tipovima.

Ekološki značaj: Lišćem topole se hrane razne gusenice moljaca. Cvetovi-mace rani su izvor polena i nektara za pčele i druge insekte, a semenom se hrane ptice.

Upotreba: Drveće bele topole se sadi u vetrozaštitnim pojasevima. Bela topola se od davnina koristila u medicini, njena kora ima adstringentna, antiseptička i antiinflamatorna svojstva. Korišćena je za lečenje niza tegoba, u rasponu od reumatizma i problema sa varenjem do bolova u donjem delu leđa i gihta. Spolja, kora se pravila u obloge za lečenje inficiranih rana, hemoroida i prehlade. Danas se listovi koriste za lečenje karijesa.

Mitologija i verovanja: U drevnoj grčkoj mitologiji, bela topola je posvećena Herkulu nakon što je uništio Kakusa, diva koji bljuje vatru, pored brda Aventin koje je bilo prekriveno belim topolama. Ljudi koji su prinosili žrtvu Herkulu uvek su venčiće napravljene od grančica bele topole.

Napomena: Izuzetno dobro vezuje zemljište na vlažnim terenima. Pogodna za sadnju u manjim ili većim grupama

Latinski naziv: Populus nigra L.

Srpski naziv: Crna topola

Mađarski naziv: Fekete nyár

Engleski naziv: Black Poplar

Nemački naziv: Schwarz-Pappel, Margareten-Pappel

Etimologija: Populus (lat.)=stari latinski naziv za topole „arbor populi“-narodno drvo; ili (gr. πάλλω)=pállo, odnosi se na treperavo lišće, nigra (lat.)=tamna, crna, odnosi se na tamnu boju grana i stabla.

Habitus: Listopadno drvo visine do 35 m, široke i svetle krošnje. Brzorastuća je vrsta i podnosi plavljenje.

Distribucija: Subsrednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Dvodoma, entomofilna, heliofilna i higrofilna vrsta. Najbolje uspeva na aluvijalnim, lakim i peskovitim zemljištima, ali se dobro pokazuje na svim staništima sa dovoljno vlage u zemljištu.

Ekološki značaj: Lišćem topole se hrane razne gusenice moljaca. Cvetovi-mace rani su izvor polena i nektara za pčele i druge insekte, a semenom se hrane ptice.

Upotreba: Drvo crne topole tradicionalno se upotrebljavalo za pravljenje točkova za kolica i dna vagona. Zbog svoje prirodne otpornosti na vatru često se koristio za podne ploče, posebno u vreme parafinskih lampi. Crna topola se može šišati/orezivati i stoga je bila popularan izvor za slamnate špage, štapiće za pasulj, klinove za odeću i pletene korpe za voće. Danas se hibridno drvo crne topole koristi za izradu kutija za vino, paleta, polica, činija i igračaka.

Mitologija i verovanja: Prema grčkoj mitologiji, crna topola je nastala nakon Faetonovog fatalnog pokušaja da vozi Apolonove kočije. Faetonove sestre su podigle takvu galamu oplakujući njegovu smrt da su ih bogovi pretvorili u crne topole. Takođe se kaže da su pale crvene muške mace đavolji prsti i donose nesreću ako se pokupe.

Napomena: Izuzetno dobro vezuje zemljište na vlažnim terenima. Pogodna za sadnju pojedinačno, linijski, u manjim, ili većim grupama.

Latinski naziv: Populus x canescens (Aiton) Sm.

Srpski naziv: Siva topola

Mađarski naziv: Szürke nyár

Engleski naziv: Gray Poplar

Nemački naziv: Grau-Pappel

Etimologija: Populus (lat.)=stari latinski naziv za topole „arbor populi“-narodno drvo; canescens (lat.)=sa belo sivim finim dlakama, odnosi se na naličje lista.

Habitus: Listopadno drvo visine i preko 40 m. Hibridna vrsta nastala ukrštanjem bele topole i trepetljike. Nastaje kultivacijom, ali i od prirode. Veoma otporna vrsta.

Distribucija: Srednjeevropski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Dvodoma, anemofilna i heliofilna vrsta. Nema zahteva prema zemljištu, ali joj lesna, glinovita i peskovita zemljišta najviše odgovaraju.

Napomena: Ovo je prirodan hibrid bele topole i trepetljike (jasike). Pogodna za vetrozaštitne pojaseve.

Latinski naziv: Prunus fruticosa L.

Srpski naziv: Stepska višnja

Mađarski naziv: Molyhos madárhúr

Engleski naziv: Steppe cherry, European dwarf cherry, Mongolian cherry

Nemački naziv: Zwergkirsche

Etimologija: Prunus  (lat.)=stari latinski naziv za šljive; fruticosus (lat.)=koji donosi plodove

Habitus: Listopadni žbun visine 1 – 2 m, i isto toliko raste u širinu. Izuzetno razvijen, nešto plići korenov sistem. Širi se adventivnim korenovima.

Distribucija: Pontsko-submediteranski florni element

Biologija/Ekologija vrste: Jednodoma, entomofilna, heliofilna vrsta, veoma otporna na sušu, visoke temperature i mraz

Napomena: U Vojvodini se spontano pojavljuje u pojasima između oranica (živice). Medonosna je vrsta. Kulturni značaj- sakupljanje plodova. Pogodna za sadnju u zaštitnim pojasevima, kao i u grupama, ili kao soliter. Ne podnosi so u zemljištu.